Tada Šaul odvrati Samuelu: „Zgrješio sam što sam prekršio Jahvinu zapovijed i tvoje naredbe. Bojao sam se naroda i popustio njegovu zahtjevu.“ (1 Sam 15,24)
Zašto je Šaul poslušao narod umjesto Boga? Jer se bojao naroda, a ne Boga. Bojao se ljudskih posljedica poslušnosti više nego što se bojao božanskih posljedica grijeha. Bojao se nezadovoljstva ljudi više nego nezadovoljstva Božjeg. A to je Bogu velika uvreda.
Zapravo, Izaija kaže da je ovo ponos koji se boji što čovjek može učiniti dok zanemaruje Božja obećanja. Citira Boga svojim prodornim pitanjem: „Ja, ja sam tješitelj vaš. Tko si ti da se bojiš smrtna čovjeka i sina čovječjeg, koji je kao trava? Zaboravio si Jahvu, svog Stvoritelja“ (Iz 51,12-13).
Možda strah od čovjeka ne izgleda kao ponos, ali to je ono što Bog kaže o njemu: „Tko si ti da se bojiš smrtna čovjeka, a zaboravljaš mene, svog Stvoritelja!“
Poanta je ova: ako se bojite čovjeka, počeli ste nijekati svetost i vrijednost Boga i njegova Sina, Isusa. Bog je beskrajno jači. On je beskrajno mudriji i beskrajno ispunjeniji nagradom i radošću.
Okrenuti se od njega u strah od onoga što čovjek može učiniti znači odbaciti sve što Bog obećaje onima koji ga se boje. To je velika uvreda. A takva uvreda Bogu nije ugodna.
U drugu ruku, kad čujemo obećanja i pouzdamo se u Njega s hrabrošću, u strahu od Božjeg prijekora koji može donijeti naša nevjera, onda je On uvelike počašćen. I to mu je ugodno.
Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/the-offense-of-fearing-man
