Milošću sam Božjom ono što jesam. Ali milost koju mi je Bog dao nije bila bez uspjeha. Naprotiv, trudio sam se više nego oni svi; ne ja, nego milost Božja sa mnom. (1 Kor 15,10)
Milost nije samo popustljivost onda kad sagriješimo. Milost je Božji dar koji nas osposobljava da ne sagriješimo. Milost je snaga, ne samo oproštenje.
To je jasno, na primjer, u Korinćanima 15,10 Pavao opisuje milost kao snagu koja osoposobljava njegovo djelovanje. Nije to samo oproštenje za njegove grijehe; to je snaga za napredovanje u poslušnosti.
Stoga, napor koji činimo kako bismo bili poslušni Bogu nije napor učinjen našom snagom, već „snagom koju Bog daje, da se u svemu hvali Bog“ (1 Pet 4,11). To je poslušnost vjere.
Pavao to potvrđuje u 2. Solunjanima 1,11-12 prozivajući svako naše djelo dobrote „djelom vjere“ i govoreći da je slava koju donosi Isusu „po milosti Boga našega“ jer se ono odvija Njegovom snagom:
„Zato i molimo svagda za vas da vas Bog naš učini dostojnima ovog poziva i dovede do punine svako zadovoljstvo Njegovom dobrotom i djelo vjere u sili, da bi se proslavilo ime Gospodina našega Isusa Krista u vama i vi u njemu – po milosti Boga našega i Gospodina Isusa Krista.“ (Varaždinski prijevod)
Poslušnost ugodnu Bogu proizvodi snaga Božje milosti kroz vjeru. Ista je dinamika na djelu u svakoj fazi kršćanskog života. Snaga Božje milosti koja spašava vjerom (Efe 2,8) ista je snaga Božje milosti koja posvećuje kroz vjeru.
Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/grace-is-pardon-and-power
