Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvoti ih. (Post 1,27)
Bog je stvorio ljude na svoju sliku kako bi svijet bio ispunjen odsjajem Božjim. Božjim slikama. Sedam milijardi Božjih statua. Kako nitko ne bi promašio poantu stvorenja.
Nitko (osim ako nije potpuno slijep) ne može promašiti poantu čovječanstva, a to je Bog – Bog koji zna, ljubi i koji se pokazuje. Anđeli su vapili u Izaiji 6,3: „Svet! Svet“ Svet Jahve nad Vojskama! Puna je sva zemlja Slave njegove!“ Puna je milijardama ljudskih nositelja Božje slike.
Ali ne samo ljudi. I priroda, također! Što bi nam inače koristio takav svijet koji oduzima dah? Čemu tako širok svemir?
Jednom sam pročitao da ima više zvijezda u svemiru nego što ima riječi i zvukova koje su svi ljudi u bilo kojem trenutku vremena ikad izgovorili. Zašto? Biblija je kristalno jasna o tome: „Nebesa slavu Božju kazuju“ (Ps 19,1).
Ako netko pita: „Ako je Zemlja jedini naseljeni planet i čovjek jedini stanovnik među zvijezdama, čemu takav ogroman i prazan svemir?“ Odgovor je: Ne radi se o nama. Radi se o Bogu. I to je podcjenjivanje.
Bog nas je stvorio da ga upoznamo, da ga ljubimo, i da ga pokazujemo. A onda nam je dao nagovještaj kakav je – svemir.
Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/the-point-of-creation
