Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, sigurno neće ogladnjeti. Tko vjeruje u me, sigurno neće nikada ožednjeti. (Iv 6,35)
Ovaj tekst ukazuje na činjenicu da se vjera u Isusa hrani i napaja svim onim što Isus jest. To ide tako daleko da kaže da je žeđ naše duše zadovoljena Isusom, tako da više ne žednimo.
On je završetak naše potrage za zadovoljstvom.
Kad se pouzdamo u Isusa na način kako to Ivan kaže, Isusova prisutnost i obećanje je tako zadovoljavajuće da više nama ne gospodari primamljujuće uživanje grijeha (pogledajte Rim 6,14). To objašnjava zašto takva vjera u Isusa poništava snagu grijeha i omogućuje poslušnost.
Ivanovo evanđelje 4,14 kazuje isto: „Tko pije od vode koju ću mu ja dati, sigurno neće nikad ožednjeti. Štoviše, voda koju ću mu dati postat će u njemu izvorom one vode što struji u život vječni.“ Prema stihu iz Ivanova evanđelja 6,35, ovdje se govori o spasonosnoj vjeri kao o ispijanju vode koja zadovoljava najdublje čežnje duše.
Isto je u stihovima iz Ivanova evanđelja 7,37-38: „Isus je stajao i vikao: ‘Ako je tko žedan, neka dođe k meni; i neka pije tko vjeruje u me. Kako veli Pismo: ‘Iz njegove će nutrine poteći potoci žive vode.’“
Kroz vjeru, Krist u nama postaje nepresušan izvor zadovoljnog života koji traje zauvijek i vodi nas u nebo. On ovo čini tako što nam šalje svog Duha (Iv 7,38-39).
Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/forever-satisfied
