Zato i nastojimo biti mu ugodini, bilo naseljeni bilo iseljeni. (2 Kor 5,9, Varaždinski prijevod)
Što kad biste otkrili (kao što je to bilo s farizejima), da ste cijeli svoj život pokušavali ugoditi Bogu, ali da ste cijelo vrijeme činili stvari koje su u Božjim očima gnusoba (Lk 16,14-15)?
Netko bi mogao reći: „Mislim da to nije moguće; Bog ne bi odbacio osobu koja mu je pokušala ugoditi.“ Ali, vidite li što je ovaj ispitivač napravio? Svoje je uvjerenje temeljio na tome što bi bilo ugodno Bogu, na svojoj ideji o tome kakav je Bog. Baš zato moramo početi s Božjim karakterom.
Bog ima planinski izvor, ne korito za vodu. Planinski izvor puni sam sebe. Neprestano se prelijeva i snabdijeva druge. Ali korito za vodu treba se puniti pumpom ili kantama.
Ako želite slaviti vrijednost korita za vodu, naporno radite i držite ga punim i korisnim. Ali ako želite slaviti vrijednost izvora, kleknut ćete na koljena i piti dok vam se srce ne zadovolji, dok ne dobijete osvježenje i snagu da siđete u dolinu i kažete ljudima što ste pronašli.
Moja nada, kao očajnoga grešnika, visi na ovoj biblijskoj istini: da je Bog takav Bog kojem mogu ugoditi samo jednom stvari koju imam ponuditi – svojom žeđi. Zato su mi Božja suverena sloboda i svedostatnost toliko dragocjene: one su temelj moje nade da ugađam Bogu, ne mnoštvom svojih kanti, već savijanjem koljena slomljenoga grešnika, mene, kako bih pio s izvora milosti.
Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/serve-god-with-your-thirst
