Na koga pogled svoj svraćam? Na siromaha i čovjeka duha ponizna, koji od moje riječi dršće. (Iz 66,2)
Prvo je obilježje čestita srca da ono dršće na Riječ Gospodnju.
Izaija 66. poglavlje suočava se s problemom onih koji slave na način koji je ugodan Bogu i onih koji slave na način koji to nije. Treći stih opisuje zle koji donose svoje žrtve: „Ima ih koji kolju bika, ali i ljude ubijaju; žrtvuju ovcu, ali i psu vrat lome.“ Nihove su žrtve gnusoba Bogu – na razini ubojstva. Zašto?
U 4. stihu Bog objašnjava: „Jer zvao sam, a nitko se ne odazva, govorio sam, a nitko ne posluša.“ Njihove su žrtve bile gnjusne Bogu jer su ljudi bili gluhi na Njegov glas. Ali što je s onima čije je molitve Bog čuo? U 2. stihu Bog kaže: „Na koga pogled svoj svraćam? Na siromaha i čovjeka duha ponizna, koji od moje riječi dršće.“
Iz ovoga zaključujem da je prvo obilježje čestitih, čije su molitve ugodne Bogu, to da dršću od Božje Riječi. To su ljudi koje će Bog tražiti.
Dakle, molitva čestitih, koja je ugodna Bogu, dolazi iz srca koje se prvo osjeća nesigurno u Božjoj prisutnosti. Ono dršće dok čuje Riječ Božju jer se osjeća tako daleko od Njegova ideala, i tako ranjivo na ovaj sud, i tako bespomoćno, i tako ožalošćeno svojim nedostacima.
To je baš ono što je David rekao u Psalmu 51,19: „Žrtva Bogu duh je raskajan, srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.“ Prva stvar koja molitvu čini prihvatljivom kod Boga je slomljenost i poniznost onoga koji moli.
Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/what-kind-of-prayer-pleases-god
