Da u vjekovima koji nadolaze pokaže izvanredno bogatstvo svoje milosti dobrotom prema nama u Kristu Isusu. (Ef 2,7)
Za mene, zadivljujuća biblijska slika Kristova drugog dolaska je u Evanđelju po Luki 12,35-37, a oslikava povratak gospodara sa svadbene svečanosti:
„Neka vam bokovi budu opasani a svjetiljke zapaljene! I budite slični onima što čekaju svoga gospodara kad se vraća sa svadbe, da mu odmah otvore čim dođe i pokuca. Blago slugama koje gospodar, kad dođe, nađe da bdiju! Zaista, kažem vam, sam će se pripasati, a njih posaditi za stol te ih dvoriti.“
Bez sumnje, mi smo nazvani slugama – što bez sumnje znači da trebamo raditi točno ono što nam se kaže. Ali, čudo ove slike je da „gospodar“ inzistira da on „služi“ čak i u nadolazećem vremenu kad se pojavljuje u svoj svojoj slavi „u pratnji svoje anđeoske vojske“ (2 Sol 1,7). Zašto?
Zato što je samo srce Njegove slave punina milosti koja se prelijeva u dobrotu prema ljudima u potrebi. Stoga, Njegov je cilj „da u vjekovima koji nadolaze pokaže izvanredno bogatstvo svoje milosti dobrotom prema nama u Kristu Isusu“ (Ef 2,7).
Što je veličina našeg Boga? Koja je Njegova jedinstvenost u ovome svijetu? Izaija odgovara: „Jer dovijeka se nije čulo niti se ušima slušalo niti je koje oko vidjelo ijednoga boga osim tebe koji bi takvo što učinio onomu koji na nj čeka“ (Iz 64,4, Varaždinski prijevod).
Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/the-master-servant
