Uistinu, sva obećanja Božja imaju u njemu svoj „da“; zato i mi po njemu velimo svoj „Amen“ na slavu Božju. (2 Kor 1,20)
Molitva je mjesto na kojem su prošlost i budućnost uzastopno povezivani u našem životu. Spominjem to ovdje jer Pavao povezuje Božji „da“ u ovom stihu na upečatljiv način.
U 2. Korinćanima 1,20, on kaže (isprekidanim grčkim, što u isprekidanom hrvatskom zvuči ovako): „Zato i mi po njemu velimo svoj ‘Amen’ na slavu Božju.“ Pokušajmo to malo objasniti.
Evo što govori: „Stoga, zbog Krista, mi kažemo ‘Amen’ Bogu u svojim molitvama kako bi pokazali da Bog dobiva slavu za buduću milost na koju računamo.“
Ako ste se ikad pitali zašto kršćani kažu Amen na kraju molitvi i odakle dolazi taj običaj, evo odgovora. Amen je riječ prenesena izravno u grčki iz hebrejskog, bez ikakva prevođenja, kao što je došla u engleski i većinu drugih jezika bez prevođenja.
U hebrejskom znači jako snažna potvrda (pogledajte Br 5,22; Neh 5,13; 8,6) – svečano, ozbiljno i iskreno „slažem se“ ili „potvrđujem ono što si rekao“ ili „To je istina“. Najjednostavnije, „Amen“ znači jako iskreni „da“ u kontekstu kad se obraća Bogu.
Sad zapazite vezu između dvije polovice 20. stiha. Prva polovica kaže: „Sva obećanja Božja imaju u njemu svoj ‘da’“. Druga polovica kaže: „zato i mi po njemu velimo svoj ‘Amen’ na slavu Božju“.
Kad shvatite da „Amen“ i „da“ znače isto, evo što ovaj stih govori: U Isusu Kristu, Bog kaže svoje ‘da’ nama kroz svoja obećanja; a u Kristu mi kažemo svoje ‘da’ Bogu kroz molitvu.
Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/jesus-is-god-s-amen
