Jer Jahve svojim očima gleda po svoj zemlji da bi se ohrabrili oni kojima je srce iskreno prema njemu. (2 Ljet 16,9)
Što Bog traži u svijetu? Pomoćnike? Ne. Evanđelje nije reklama koja kaže „pomoć potrebna“. Niti je to poziv u kršćansku službu.
Bog ne traži ljude koji će raditi za Njega. „Jer Jahve svojim očima gleda po svoj zemlji da bi se ohrabrili oni kojima je srce iskreno prema njemu“ (2 Ljet 16,9). On je veliki radnik. On je taj sa širokim ramenima koja nose terete. On je taj koji je jak. I traži načine kako to pokazati.
Što Bog želi od nas? Ne ono što možda očekujemo. On kori Izrael što mu prinose tolike žrtve: „Neću od doma tvog uzeti junca… ta moje su sve životinje šumske… Kad bih ogladnio, ne bih ti rekao, jer moja je zemlja i sve što je ispunja“ (Ps 50,9-12).
No ima li nečega što možemo dati Bogu a što ga neće spustiti na statut korisnika?
Da. Naše brige.
To je zapovijed: „Svu svoju brigu bacite na njega“ (1 Pet 5,7). Bog će radosno prihvatiti od nas sve što pokazuje našu ovisnost i Njegovu svedostatnost.
Kršćanstvo je u svojoj biti oporavak. Pacijenti ne služe doktorima. Oni se pouzdaju u njih da će im propisati dobar lijek. Propovijed na gori liječnički je savjet našeg Doktora, ne opis posla našeg Poslodavca.
Naši životi ovise o tome da ne radimo za Boga. „A onomu koji radi ne računa se plaća po milosti, već po dugu; dok se onomu koji ne radi, a vjeruje u onoga koji opravdava bezbožnika, njegova vjera uračunava u pravednost“ (Rim 4,4-5).
Radnici ne dobivaju darove. Oni dobivaju svoju zaslugu. Svoju plaću. Kad biste imali dar opravdanja, nemojte se usuditi raditi za to. Bog je radnik u ovom slučaju. A ono što dobiva je slava zbog toga što je dobrotvor milosti, ne korisnik usluge.
