Oni koji siju u suzama, žanju u pjesmi. Išli su plačući noseći sjeme sjetveno: vraćat će se s pjesmom noseći snoplje svoje. (Ps 126,5-6)
Nema ništa tužno u sijanju sjemena. Ne treba više posla nego kad se žanje. Dani mogu biti prekrasni. Postoji velika nada za žetvu.
Ipak, psalam govori o „sijanju u suzama“. Kaže da netko „ide plačući noseći sjeme sjetveno“. Pa, zašto plaču?
Mislim da razlog nije zato što je sijanje tužan čin ili zato što je sijanje teško. Mislim da razlog nema nikakve veze sa sijanjem. Sijanje je jednostavno posao koji se morao obaviti čak i kad postoje stvari u životu zbog kojih plačemo.
Urod neće čekati dok završimo žalovanje ili riješimo sve svoje probleme. Ako ćemo jesti sljedeće zime, moramo izaći na polje i sijati sjeme, plakali ili ne. Ako to učinite, obećanje psalma je da ćete žeti s pjesmom radosti. Doći ćete kući s poklicima radosti, noseći svoje snopove. Ne zato što suze sijanja proizvode radost žetve, već zato što samo sijanje proizvodi žetvu, a vi se toga trebate sjetiti čak i kad vas suze kušaju da odustanete od sijanja.
I evo pouke za nas: Kad postoje jednostavni, jasni poslovi koje trebate obaviti, a vi ste ispunjeni tugom, i suze lako teku, nastavite i obavite posao u suzama. Budite realni! Recite svojim suzama: „Suze, osjećam vas. Zbog vas želim stati sa životom. Ali postoji polje koje treba biti posijano (suđe koje treba biti oprano, auto koji treba biti popravljen, propovijed koja treba biti napisana).“
Onda recite, na temelju Božje Riječi: „Suze, znam da nećete ostati ovdje zauvijek. Sama činjenica što sam upravo obavio svoj posao (suze i sve) na kraju će donijeti žetvu blagoslova. Zato sad tecite ako morate. Ali vjerujem (još sad ne vidim ili osjećam potpuno) – vjerujem da će jednostavan rad u mom sijanju donijeti žetvene snopove. I moje će se suze okrenuti u radost.“
Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/talk-to-your-tears
