„Eno vam straže – odgovori Pilat – idite i čuvajte kako znate!“ (Mt 27,65)
Kad je Isus umro i bio pokopan velikim kamenom naslonjenim na grobnicu, farizeji su došli Pilatu i tražili dopuštenje da zapečate kamen i čuvaju grob.
Dali su svoje najbolje – no uzalud.
Bilo je beznadno onda, beznadno je danas, i uvijek će biti beznadno. Koliko god pokušavali, ljudi ne mogu zadržati Isusa. Ne mogu ga držati pokopanim.
Nije teško shvatiti: On može izići jer nije ušao na silu. Sam je dopustio da bude oklevetan, maltretiran, odbačen, prezren, guran uokolo i ubijen.
„Zato me ljubi Otac što ja dajem život svoj, da ga opet uzmem. – Nitko mi ga ne može oduzeti, nego ga ja sam od sebe dajem. Imam vlast dati ga, imam vlast opet ga uzeti.“ (Iv 10,17-18)
Nitko ga ne može zadržati jer ga nitko nikad nije ni srušio. On je legao kad je bio spreman.
Kad izgleda da je pokopan zauvijek, Isus čini nešto nevjerojatno u mraku. „Tako, kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme na zemlju; on spava i ustaje noću i danju. Sjeme niče i raste, a da on o tome ništa ne zna“ (Mk 4,26-27).
Svijet misli da se riješio Isusa – da ga više nema na putu – ali, Isus radi u tami. „Ako pšenično zrno ne padne u zemlju i ne umre, ostaje samo. Ako li umre, rodi velik rod“ (Iv 12,24). Dopustio je sebi da bude pokopan – „Nitko mi ga [moj život] ne može oduzeti“ – i izaći će u snazi kad i gdje želi – „imam vlast opet ga uzeti“.
„Bog je uskrisio, oslobodivši ga od lanaca smrti, poradi toga što nije bilo moguće da ga smrt zadrži u svojoj vlasti“ (Dj 2,24). Isus danas ima svoje svećenstvo „po snazi vječnog života“ (Heb 7,16).
Dvadeset stoljeća svijet pokušava najbolje što može – no uzalud. Ne mogu ga pokopati. Ne mogu ga zadržati. Ne mogu ga utišati ili ograničiti. Isus je živ i potpuno slobodan ići i doći kad god mu drago.
Uzdajte se u Njega i idite s Njim, bez obzira na sve. Ne možete izgubiti na kraju.
Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/you-cannot-lose-in-the-end
