Svu svoju brigu bacite na njega jer se on brine za vas. (1 Pt 5,7)
Kad se brinem oko bolesti, borim se protiv nevjere obećanjem: „Mnoge nevolje ima pravednik, ali ga Jahve od svih izbavlja.“ (Ps 34,20) A ovo obećanje uzimam s drhtanjem: „Nevolja rađa strpljivost, strpljivost prokušanost, prokušanost nadu. A nada ne razočarava, jer je ljubav Božja izlivena u našim srcima po Duhu Svetomu koji nam je dan.“ (Rim 5,3-5)
Kad se tjeskobno brinem o tome da starim, borim se protiv nevjere obećanjem: „Do starosti vaše ja ću ostati isti, do vaših sjedina podupirat ću vas. To sam činio; nosit ću vas i dalje, pomagati vas, izbavljati“ (Iz 46,4).
Kad se tjeskobno brinem o tome da ću umrijeti, borim se protiv nevjere obećanjem da „ni jedan od vas ne živi samom sebi i ni jedan ne umire samom sebi, jer kao što, ako živimo, Gospodinu živimo, tako, ako umiremo, Gospodinu umiremo. Dakle: i ako živimo i ako umiremo, Gospodinu pripadamo, jer zato Krist umrije i oživje da zagospodari i mrtvima i živima“ (Rim 14,7-9).
Kad se tjeskobno brinem da bih mogao doživjeti brodolom vjere i otpasti od Boga, borim se protiv nevjere obećanjima: „Siguran sa u ovo isto da će onaj koji je počeo dobro djelo među vama dovršiti ga do Dana Krista Isusa“ (Fil 1,6); „Može zauvijek spasavati one koji po njemu dolaze k Bogu, jer uvijek živi da posreduje za njih“ (Heb 7,25).
Borimo se, ne protiv drugih ljudi, već protiv vlastite nevjere. Ona je korijen tjeskobe koji, s vremenom, postane korijen mnogim drugim grijesima.
Dakle, držimo svoje oči uprte u dragocjena i velika Božja obećanja. Uzmite Bibliju, molite Svetog Duha za pomoć, pohranite obećanja u svoje srce i bijte plemenitu bitku – živjeti po vjeri u buduću milost.
Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/when-i-am-anxious
