Sad nalazim radost u patnjama koje podnosim za vas – i tako u svome tijelu dopunjujem što nedostaje Kristovim mukama – za Tijelo njegovo, koje je Crkva. (Kol 1,24)
Krist je pripremio prinos ljubavi za svijet patnjom i smrću za grešnike. Prinos je potpun i ne nedostaje mu ništa – osim jedne stvari, osobnoga Kristova predstavljanja sebe narodima svijeta.
Božji je odgovor na ovaj nedostatak poziv Kristovim ljudima (ljudima poput Pavla) koji osobno predstavljaju svijetu Kristove patnje. Čineći tako, „dopunjujemo što nedostaje Kristovim mukama“. Završavamo ono za što su one stvorene, prije svega osobno svjedočimo ljudima koji ne znaju svoju beskrajnu vrijednost.
U Poslanici Kološanima 1,24 Pavao ispunjava što nedostaje Kristovim patnjama. Kaže da su njegove vlastite patnje ono što nedostaje Kristovim patnjama. To onda znači, da Pavao pokazuje Kristove patnje dok sam pati za one koje pokušava zadobiti. U njegovim patnjama oni vide Kristove patnje.
Evo jednoga zapanjujućeg zaključka: Božja je namjera da se Kristove patnje prikažu svijetu kroz patnje njegova naroda.
Bog uistinu namjerava da Kristovo tijelo, Crkva, iskusi neke od patnji koje je On iskusio kako bi, dok navještavamo križ kao način života, ljudi vidjeli oznake križa u nama i osjetili ljubav križa.
Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/christ-s-sufferings-in-us