Uistinu, sva obećanja Božja imaju u njemu svoj „da“; zato i mi po njemu velimo svoj „Amen“ na slavu Božju. (2 Kor 1,20)
Molitva je odgovor na obećanje, to jest, na sigurnost Božje buduće milosti.
Molitva je skidanje s računa na koji je Bog pohranio sva svoja obećanja buduće milosti.
Molitva nije nadanje u mraku, da možda tamo negdje postoji Bog s dobrim namjerama. Molitva ide u banku svaki dan i skida obećanja buduće milosti, potrebna za taj dan.
Nemojte propustiti povezanost između dvije polovice ovoga važnog stiha. Obratite pozornost na riječ „zato“. „Uistinu, sva obećanja Božja imaju u njemu svoj ‘da’; zato (stoga) i mi po njemu velimo svoj ‘Amen’ na slavu Božju.“
Kako bismo to sigurno vidjeli, okrenimo ove dvije polovice stiha: kad molimo, recimo Amen Bogu kroz Isusa, jer je Bog rekao Amen svim svojim obećanjima u Kristu. Molitva je sigurna molba Bogu da će održati svoja obećanja buduće milosti zbog Krista. Molitva povezuje našu vjeru u buduću milost s temeljem svega, Isusom Kristom.
To vodi završnoj poanti: „Amen“ je puna i dragocjena riječ u vremenima molitve. Ona prije svega ne znači: „Da, sad sam sve ovo rekao u molitvi.“ Već ponajprije znači: „Da, Bog je dao sva ova obećanja.“
Amen znači: „Da, Gospode, ti to možeš.“ Ona znači: „Da, Gospode, ti si moćan. Da, Gospode, ti si mudar. Da, Gospode, ti si milosrdan. Da, Gospode, sva buduća milost dolazi od tebe i potvrđena je u Kristu.“
„Amen“ je uskličnik nade nakon molitve za pomoć.
Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/prayer-s-exclamation-point
