Nadalje, braćo moja, radujte se u Gospodinu! (Fil 3,1)
Nitko me nikad nije naučio da je Bog proslavljen po našoj radosti u Njemu. Ta radost u Bogu ono je što donosi slavu i čast Njemu, a nije licemjerstvo.
Ali Johnatan Edwards je to rekao tako jasno i snažno:
„Bog proslavlja sebe prema stvorenjima također na dva načina: (1) pojavljivanjem u… njihovom razumijevanju; (2) u komuniciranju sebe njihovim srcima, i u njihovom radovanju, oduševljenju i uživanju zbog manifestacija koje On daje o sebi… Bog se proslavlja ne samo time što je njegova slava vidljiva, već što se u njoj radujemo…
Kad oni koji vide slavu Božju uživaju u njoj: Bog je više proslavljen nego ako je samo vide… Onaj koji svjedoči svoju ideju o Božjoj slavi [ne] proslavlja Boga toliko kao onaj koji također svjedoči svoje divljenje i uživanje u njoj.“
To je bilo zapanjujuće otkriće za mene. Moram tražiti radost u Bogu ako ću ga proslavljati kao nenadmašno vrijednu Stvarnost u svemiru. Radost nije samo obična opcija uz slavljenje. Ona je nužni sastojak slavljenja.
Imamo ime za one koji pokušavaju slaviti nešto, a ne uživaju u tome objektu slavljenja. Zovemo ih licemjerima. Ta činjenica – da slavljenje znači konzumirati zadovoljstvo i da je krajnji čovjekov cilj piti iz tog zadovoljstva – bila je možda najviše oslobađajuće otkriće do kojeg sam ikad došao.
Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/the-most-liberating-discovery
