Jahve, radi svojeg imena grijeh moj mi oprosti, jer je velik. (Ps 25,11)
Božja je pravednost beskonačna čežnja, radost i zadovoljstvo koju On ima u onome što je krajnje vrijedno, to jest, u Njegovoj savršenosti i vrijednosti. Kada bi On u nekom trenutku djelovao suprotno toj vječnoj čežnji za vlastito savršenstvo, bio bi nepravedan, bio bi idolopoklonik.
Kako će tako pravedan Bog ikad svoju privrženost staviti na grešnike poput nas koji su prezreli Njegove savršenosti? Ali, čudo Evanđelja je da u toj božanskoj pravednosti leži i temelj našeg spasenja.
Beskonačan obzir koji Otac ima prema Sinu čini da ja, zao grješnik, mogu biti voljen i prihvaćen u Sinu, jer je smrću opravdao vrijednost i slavu svoga Oca.
Sad, s novim razumijevanjem, mogu moliti molitvu psalmista: „Jahve, radi svojega imena grijeh moj mi oprosti, jer je velik“ (Ps 25,11). Novo je razumijevanje da je Isus sada platio grijeh i obranio Očevu čast tako da su naši grijesi oprošteni „zahvaljujući njegovu imenu“ (pogledajte 1 Iv 2,12).
Očevo beskonačno zadovoljstvo u vlastitim savršenostima izvor je naše vječne radosti. Činjenica da je Božje zadovoljstvo u njegovu Sinu zapravo zadovoljstvo u samom sebi nije taština. To je Evanđelje.
Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/forgiven-for-jesus-sake
