Za jedno molim Jahvu, samo to ja tražim; da živim u Domu Jahvinu sve dane života svoga, da uživam milinu Jahvinu i Dom njegov gledam. (Ps 27,4)
Bog će odgovoriti na skrušenu žudnju duše. On dolazi, podiže teret grijeha i puni naša srca radošću i zahvalnošću. „Okrenuo si moj plač u igranje, skinuo kostrijet s mene i opasao me radošću. Zato ti pjeva duša moja i neće zamuknuti: Jahve, Bože moj, dovijeka ću te hvaliti!“ (Ps 30,12-13)
Ali, naša radost ne raste samo od pogleda unatrag na zahvalnost. Raste također i od pogleda unaprijed u nadi: „Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!“ (Ps 42,6)
„U Jahvu ja se uzdam, duša se moja u njegovu uzda riječ.“ (Ps 130,5)
Na kraju, srce ne žudi samo za dobrim Božjim darovima već za Bogom. Vidjeti ga, znati i biti u Njegovoj prisutnosti posljednja je gozba duše. Nema više traženja nakon što ga sretnete. Riječi nas iznevjere. Zovemo to zadovoljstvom, radošću, uživanjem. Ali, to su samo slabi pokazatelji na neopisivo iskustvo:
„Za jedno molim Jahvu, samo to ja tražim; da živim u Domu Jahvinu sve dane života svoga, da uživam milinu Jahvinu i Dom njegov gledam.“ (Ps 27,4)
„Pokazat ćeš mi stazu u život, puninu radosti pred licem svojim, sebi zdesna blaženstvo vječno.“ (Ps 16,11)
„Sva radost tvoja neka bude Jahve.“ (Ps 37,4)
Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/the-soul-s-final-feast–2
