Objavljeno ti je, čovječe, što je dobro, što Jahve traži od tebe: samo činiti pravicu, milosrđe ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi. (Mih 6,8)
Nitko se nikad nije osjećao nevoljenim zato što mu je rečeno da će njegova radost usrećiti drugu osobu. Nikad nisam bio optužen za sebičnost kad sam opravdao milosrđe na temelju onog što me raduje. Baš suprotno, djela su ljubavi iskrena do te mjere da se ne čine nevoljko.
A dobra alternativa nevoljkosti nije neutralnost ili dužnost, već radost. Autentično srce ljubavi ljubi milosrđe (Mih 6,8); nije da samo čini milosrđe. Kršćanski hedonizam uzima ovu istinu u obzir.
Po tome znamo da ljubimo djecu Božju: kada god ljubimo Boga i vršimo njegove zapovijedi; jer u ovome stoji ljubav prema Bogu: da vršimo njegove zapovijedi. A njegove zapovijedi nisu teške, jer sve što je od Boga rođeno pobjeđuje svijet. (1 Iv 5,2-4)
Pročitajte ove rečenice obrnutim redoslijedom i primijetite logiku. Prvo, biti rođen od Boga daje snagu kojom pobjeđujemo svijet. To je dano kao temelj ili baza za izjavu da Božje zapovijedi nisu teške.
Dakle, biti rođen od Boga daje snagu koja pobjeđuje naše svjetovne averzije do volje Božje. Sada ove zapovijedi nisu „teške“, već su želja i uživanje našeg srca. To je Božja ljubav: ne samo da činimo Njegove zapovijedi, već da one nisu ni teške.
Zatim je u 2. stihu rečeno da je ljubav prema Bogu dokaz iskrenosti naše ljubavi prema djeci Božjoj. Što nas to uči o našoj ljubavi prema djeci Božjoj?
S obzirom na to da je ljubav prema Bogu činiti Njegovu volju radosno radije nego s osjećajem tereta, i s obzirom na to da je ljubav prema Bogu mjera iskrenosti naše ljubavi prema djeci Božjoj, naša ljubav prema djeci Božjoj mora također biti činjena radosno, a ne nevoljko.
Kršćanski hedonizam stoji izravno u službi ljubavi jer nas potiče na radosnu poslušnost.
Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/love-one-another-gladly
