Mislite li možda prekoriti riječi? Ta u vjetar ide govor očajnikov! (Job 6,26)
U tuzi, boli i očaju ljudi često kažu stvari koje inače ne bi izgovorili. Oslikavaju stvarnost tamnijim nanosima nego što će je oslikavati sutra kad izađe sunce. Pjevaju tužne pjesme i govore kao da je to jedina glazba. Vide samo oblake i pričaju kao da nema plavog neba.
Oni kažu: „Gdje je Bog?“ Ili: „Nema smisla nastaviti dalje.“ Ili: „Ništa nema smisla.“ Ili: „Nema nade za mene.“ Ili: „Da je Bog dobar, ovo se ne bi dogodilo.“
Što možemo učiniti tim riječima?
Job kaže da ih ne trebamo ukoriti. Ove riječi su vjetar, ili doslovno „za vjetar“. Ubrzo će biti otpuhane. Okolnosti će se promijeniti i očajna će se osoba probuditi iz tamne noći te požaliti zbog brzopletih riječi.
Stoga, bit je ovo: nemojmo koristiti vrijeme i energiju koreći takve riječi. Njih će same otpuhati vjetar. Ne treba šišati lišće u jesen. To je potraćen napor. Samo će ga otpuhati vjetar.
O, kako smo brzi na obranu Boga, ili ponekad istine, od riječi koje su samo za vjetar. Kad bismo imali razboritosti, prepoznali bismo razliku između riječi koje imaju korijen i riječi koje otpuhuje vjetar.
Postoje riječi s korijenom u dubokim zabludama i dubokom zlu. No ne dobivaju sve sive riječi svoju boju iz crnog srca. Neke su obojene, uglavnom boli, očajem. Ono što čujete nije ono što stanuje duboko unutra. Postoji nešto stvarno iz mjesta odakle one dolaze. Ipak, to je privremeno – kao prolazna zaraza – stvarna, bolna, ali to nije prava osoba.
Naučimo se razlučivati jesu li riječi izgovorene protiv nas, protiv Boga ili protiv istine samo „za vjetar“ – one nisu izgovorene iz duše, već iz rana. Ako su one za vjetar, čekajmo u tišini i ne korimo. Obnoviti dušu, a ne koriti rane, cilj je naše ljubavi.
Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/words-for-the-wind
