Svrha je spomenutog naloga: ljubav iz čistog srca, dobre savjesti i iskrene vjere. (1 Tim 1,5)
Vjera u Božju milost iz srca izgoni grešne moći koje ometaju ljubav.
Ako osjećamo krivnju, skloni smo prebivati u sebičnoj depresiji i samosažaljenju te ne možemo vidjeti, a još manje brinuti se o nečijim potrebama. Ili se igramo licemjera kako bismo prekrili krivnju, i tako uništavamo svaku iskrenost u odnosima, ili govorimo o grijesima drugih ljudi kako bismo umanjili vlastitu krivnju.
Isto je i sa strahom. Ako smo uplašeni, skloni smo neprilaziti strancu u crkvi koji možda treba riječ dobrodošlice i ohrabrenja. Ili ćemo možda odbiti službu evangelizacije jer to zvuči previše opasno. Ili ćemo možda protratiti novac na pretjerana osiguranja, ili biti progutani raznim malim fobijama koje će nas okupirati nama samima i oslijepiti nas za potrebe drugih.
Ako smo pohlepni, možda ćemo potrošiti novac na luksuz – novac koji je trebalo potrošiti za Evanđelje. Ne uzimamo nikakve rizike, kako naše dragocjenosti i financijska budućnost ne bi bila ugrožena. Fokusiramo se na stvari umjesto na ljude, ili vidimo ljude kao sredstva za materijalno napredovanje.
Vjera u buduću milost proizvodi ljubav tako što gura krivnju, strah i pohlepu van iz srca.
Izgoni krivnju zato što se čvrsto drži nade da je Kristova smrt dovoljna da osigura oslobođenje i pravednost sad i zauvijek (Heb 10,14).
Izgoni strah zato što je usidrena u obećanju: „Ne boj se, jer ja sam s tobom… Ja te krijepim i pomažem ti, podupirem te pobjedničkom desnicom“ (Iz 41,10).
I izgoni pohlepu zato što je uvjerena da je Krist veće bogatstvo od svega što svijet može ponuditi (Mt 13,44).
Kristova je slava uzveličana svaki put kad smo zadovoljniji Njegovom budućnošću više nego obećanjima grijeha.
Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/faith-expels-guilt-greed-and-fear
