Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom. (Ps 23,4)
Forma je ovog psalma poučna.
U prva tri stiha David se obraća Bogu s „on“:
„Jahve je pastir moj…
na poljanama zelenim on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi…
krijepi dušu moju.“
Zatim, u stihovima 4 i 5, David se obraća Bogu s „ti“:
„Zla se ne bojim, jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.
Trpezu preda mnom prostireš…
Uljem mi glavu mažeš…“
A onda se u 6. stihu prebacuje natrag na 3. lice:
„U Jahvinu ću domu prebivati kroz dane mnoge.“
Pouka koju sam naučio iz ovog oblika je da nije dobro predugo pričati o Bogu a da se ne govori s Njim.
Svaki je kršćanin barem teolog amater – to jest, osoba koja pokušava razumjeti Božji karakter i putove, a zatim to staviti u riječi.
Ako nismo mali teolozi, onda nikad nećemo jedni drugima ništa reći o Bogu i bit ćemo ni od kakve pomoći jedni drugima.
Ali, što sam naučio od Davida u 23. psalmu i drugim psalmima je da bih trebao ispreplesti svoju teologiju s molitvom. Trebao bih često prekinuti svoj razgovor o Bogu s razgovorom s Bogom.
Nedugo nakon teološke rečenice: „Bog je darežljiv“, trebala bi uslijediti molitvena rečenica: „Hvala ti, Bože.“
Za petama rečenice: „Bog je slavan“, treba ići: „Obožavam tvoju slavu.“
Uvidio sam da to moramo činiti ako osjećamo Božju stvarnost u svojim srcima, kao što to opisujemo svojim glavama.
Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/talk-to-god-not-just-about-him
