Umišljajući da su mudri, postali su ludi te su zamijenili slavu besmrtnoga Boga kipovima, to jest slikama smrtnog čovjeka, ptica, četveronožaca i gmazova. (Rim 1,22-23)
Bila bi to velika ludorija i velika tragedija ako bi čovjek volio bend na svome vjenčanju više nego svoju mladenku. Ali, ovaj odjeljak govori da se baš to dogodilo.
Ljudska su se bića zaljubila u jeku Božje veličanstvenosti u stvorenju i izgubila sposobnost čuti neusporedive, originalne povike ljubavi.
Ovo je poruka stvorenja:
Postoji veliki Bog slave, snage i velikodušnosti iznad svega ovog prekrasnog svemira; vi pripadate Njemu; On je strpljiv s vama u uzdržavanju vašega buntovničkog života; okrenite se i stavite svoju nadu u njega i radujte se u njemu, ne u djelu Njegovih ruku.
Dan izlijeva „govor“ ove poruke svima koji slušaju danju, govoreći zasljepljujuće jarkim suncem, plavim nebom i oblacima te nebrojenim oblicima i bojama svih vidljivih stvari. Noć izlijeva „znanje“ iste poruke svima koji slušaju noću, govoreći velikim tamnim prazninama, ljetnim mjesečinama, nebrojenim zvijezdama, čudnim zvucima, hladnim povjetarcima i sjevernim svjetlima (Ps 19,1-2).
Dan i noć govore istu stvar: Bog je slavan! Bog je slavan! Bog je slavan!
Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/the-message-of-creation
