Vrati nas k sebi, Gospode, i mi ćemo se vratiti. (Tuž 5,21, Varaždinski prijevod)
Nema nade za Božji narod osim ako Bog ne prouzroči da se odvrate od proklizavanja i skakanja u grijeh i nevjeru.
- Knjiga Tužaljki je najturobnija biblijska knjiga. Bog je osobno uništio zjenicu svog oka: Jeruzalem.
- „Jahve je utolio svoj bijes, izlio jarosnu srdžbu svoju, na Sionu raspirio požar što sažiže i same temelje njegove.“ (Tuž 4,11)
- „Nategao je luk k’o neprijatelj, kao dušman ispružio desnicu, ubijajući sve što mu drago bijaše.“ (Tuž 2,4)
- „Jahve ga ucvili zbog grijeha njegovih premnogih.“ (Tuž 1,5)
Kako onda završava ova knjiga?
Završava jedinom nadom koja postoji:
Vrati nas k sebi, Gospode, i mi ćemo se vratiti!
To je moja jedina nada, i vaša jedina nada.
Isus je rekao Petru: „Šimune, Šimune, pazi, sotona je dobio dopuštenje da vas može rešetati kao pšenicu, ali ja sam molio za te da tvoja vjera ne malakše. Tako i ti, kad se jedanput vratiš k meni, učvrsti svoju braću“ (Lk 22,31-32).
Ne ako se vratiš. Nego kad se vratiš.
Isus Krist je onaj… koji je s desne strane Bogu i koji posreduje za nas (Rim 8,34).
On će prouzročiti naš povratak. Stoga, „onomu koji vas može očuvati od pada… slava, veličanstvenost, vlast i moć, kako prije svakog vremena, tako i sada i u sve vijeke“ (Jud 1,24-25).
