Treba nam kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje. (Dj 14,22b)
Potreba za unutarnjom snagom ne raste samo iz iscrpljivanja zbog svakodnevnog stresa već i zbog patnji i nevolja koje dolaze s vremena na vrijeme. I one stvarno dolaze.
Patnja je neizbježno dodana umoru srca na putu prema nebu. Kad dođe, srce se može pokolebati i uski put koji vodi u život može se činiti nemoguće težak. Dovoljno je teško pred sobom imati usku cestu i strma brda koja testiraju snagu starog, oronulog auta do krajnjih granica. Ali, što ćemo učiniti kad se auto pokvari?
Pavao je tri puta vapeći postavio to pitanje zbog nekih poteškoća u svome životu. Tražio je oslobođenje od trna u svome tijelu. Ali, Božja milost nije došla u obliku u kojem je tražio. Došla je u drugom obliku. Krist je odgovorio: „Dosta ti je moja milost, jer se moja snaga savršeno očituje u slabosti.“ (2 Kor 12,9)
Ovdje vidimo milost danu u obliku Kristove dostatne snage u neprekidnoj nevolji – jedna je milost dana, mogli bismo reći, u krugu druge milosti koja je uskraćena. I Pavao je odgovorio vjerom u dostatnost buduće milosti: „Prema tome, vrlo ću se rado – radije nego da tražim oslobođenje – hvaliti svojim slabostima da se na meni nastani snaga Kristova.“ (2 Kor 12,9)
Bog nas često blagoslivlja „pribavljenom milosti“ u krugu „uskraćene milosti“.
Na primjer, jednog odvratno vrućeg dana u srpnju, vodena je pumpa na našem autu prestala raditi i, oko 30 kilometara udaljeni od grada, ostali smo prizemljeni na autocesti u Tennesseeju.
To sam se jutro molio da automobil dobro radi i da sigurno stignemo na svoje odredište. Sad je auto krepao. Milost za putovanje bez nevolje bila je uskraćena. Nitko se nije zaustavljao dok smo stajali oko auta. Onda je moj sin Abraham (koji je tad imao oko 11 godina) rekao: „Tata, trebali bismo se moliti.“ I tako smo pognuli svoje glave iza automobila i molili Boga za neku buduću milost – i pomoć u potrebno vrijeme. Kad smo podignuli pogled, zaustavio se jedan kamionet.
Vozač je bio mehaničar, koji je radio oko 30 kilometara dalje od tog mjesta. Rekao je kako je voljan otići po dijelove i vratiti se te popraviti auto. Vozio sam se s njim u grad i tako mu mogao podijeliti Evanđelje. Nastavili smo svoj put za kojih pet sati.
Nevjerojatna stvar oko toga odgovora na našu molitvu je da je došao u krugu uskraćene molitve. Molili smo za putovanje bez problema. Bog nam je dao poteškoću. Ali, usred uskraćene milosti, dobili smo pribavljenu milost. I ja učim pouzdati se u Božju mudrost koja daje najbolju milost za mene i za nevjerne mehaničare i za vjeru na djelu jedanaestogodišnjih dječaka.
Ne bismo trebali biti iznenađeni da nam Bog daje prekrasne milosti usred patnji za koje smo ga molili da nas poštedi. On zna najbolje kako raspodijeliti Svoju milost za naše dobro i za Svoju slavu.
Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/grace-denied-and-supplied
