Jahve razbija nakane pucima, mrsi namjere narodima. Naum Jahvin dovijeka ostaje, i misli srca njegova od koljena do koljena. (Ps 33,10-11)
„Naš je Bog na nebesima, sve što mu se svidi, to učini“ (Ps 115,3). Primjena ovog teksta je ta da Bog ima pravo i moć činiti ono što ga veseli. To znači da je Bog suveren.
Razmislite o tome na trenutak: Ako je Bog suveren i može učiniti što god mu se svidi, onda nije frustriran ni jednim svojim planom. „Jahve razbija nakane pucima, mrsi namjere narodima. Naum Jahvin dovijeka ostaje, i misli srca njegova od koljena do koljena“ (Ps 33,10-11).
A ako nitko mu ne može pomrsiti naume, to mora značiti da je On najsretniji od svih bića.
Ta beskrajna, božanska sreća izvor je iz kojeg kršćanin (hedonist) pije i žudi piti još i više.
Možete li zamisliti kako bi to bilo da Bog koji vlada svijetom nije sretan? Što kad bi se Bog prepustio mrmljanju, durenju i depresiji, poput diva u oblacima u priči o Janku i čarobnom grahu? Što kad bi Bog bio frustriran, potišten, turoban, tužan, nezadovoljan i bezvoljan?
Možemo li se pridružiti Davidu i reći: „O Bože, ti si Bog moj: gorljivo tebe tražim; tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna, bezvodna“ (Ps 63,2)? Mislim da ne.
Svi bismo se odnosili prema Bogu kao mala djeca koja imaju frustritanog, turobnog, tužnog, nezadovoljnog oca. Oni ne mogu uživati u njemu. Mogu samo pokušati ne smetati mu, ili možda pokušati raditi za njega kako bi zaradili barem malu naklonost. A cilj kršćanskog hedonista je biti sretan u Bogu, uživati u Bogu, vrednovati i uživati u zajedništvu s Njim i Njegovoj naklonosti.
